Stopiranje kad nacin
kretanja
Put za jug |
Kroz zivot volim da se krecem.Nekada su mi krila bila
savijena,nisam imala slobodu kretanje, dok nisam otkrila moc prsta u vazduhu i carobnih,lepih i zanimljivih prica. I tako sam se oslobodila granica i krenula
putevima, stopiranje mi je postao jedini vid putovanja i u njemu sam sigurna da mogu
stici u najkracem roku do najudaljenije tacke. I tu je sve pocelo…
Stvar koja mi je uvek vazna u svemu je pozitivnost. Verujem u
to da mi sami privlacimo dobre stvari , tako se i postavim kada stanem na put. Prst
u vazduhu i misao na umu ko je sledeci,sretni dobitnik mene. I ljudi stanu, povedu me,
ispricaju mi deo svojih zivota, oni s kojima umem da pricam istim jezikom, i desavaju
mi se lepe stvari. Prica ima svakojakih, i dobrih i manje dobrih, ali kada sam
vec jednom usla u prevoz uvek gledam da svaku pricu preokrenem u svoju korist i da ispadne dobra. Pitaju ljudi svasta, dobijas i poklone, hranu, prenociste, i price,price,uvek price…one
umeju da zamore, ali odabir je moj, putujem tako da moram da pricam – to mi je
u opisu posla
Dobri ljudi, razlicitih strana |
Kada jednom udjem u prevoz saputniku oci pogledam, energiju
osetim i znam dobro je. Prica krene i cilj mi je blizi nekoliko kilometara. Ulazim
kod svakoga, nikada nisam odbila nijednog vozaca,jer imam sigurnost u sebi i znam
sve ce da bude dobro,kako god da krene. Postavim se na putu pored velikog
ranca, tako znaju da putnica sam, uvezem kosu u maramu i gledam da izgledam sto
cupavije, umornije, sa osmehom uvek na licu. Stil je vazan, imati ga i znati
kako privlaciti. Ponekad je to slobodno na putu,ko stane –stane,a ponekad pitam
ljude koje procenim da vrede, na pumpama. I stizem uvek, svim prevoznim sredstvima. Nekada su
to kamioni, nekada putnicki automobili, ponekad jedrilice. I u svemu znam da cu
stici do zeljenog mesta na kraju. Verujem da zelja je vazna, pustim dusu ,a
telo je stize za koji dan. Spavanje pored puta i umor je normalni deo
putovanja. Naporno je, malo sna, puno price, i mnogo opreza. Uvek budno spavam
pa i nemam mnogo sna. Spavala sam u kamionima mnogo puta, a i to je kada
procenis coveka da srce ima uvek mogu da se ususkam na gornjem krevetu, ali uz
budne snove. Spavala sam i u hotelu jednom, posrecilo mi se tamo negde u
Sevilji.
Istok Srbije - okolina Rtnja |
I tako se krecem vec cetiri godine, puteve ne biram nego
samo krenem i znam cilj koji imam. A put ce da dodje. Nije mi vazno da li je
sever ili jug, kada idem prema zapadu, da li cu kroz Italiju ili Nemacku, da li
cu preko Svajcarske ili Austrije… znam koji mi je cilj, a put ce mene da
pronadje. Uvek zahvalna, Suncu, dugom danu I dobrim ljudima koji mi pomazu.
I tako ukratko je to pocetak price – stoperice. Uskoro krecem
dalje, u nove price, puteve,zanimljivosti…I uvek zahvalna, uvek sretna i uvek
svoja!!!
Bilo bi dobro procitati neki update s vremena na vreme a i neke slike bi mogle da padnu
ОдговориИзбриши