среда, 19. април 2017.

Industrijalizacija

Industrijska revolucija je bila i prošla. Posle nje, ostale su prazne fabrike, ghetoi po svetu i masa ljudi bez posla. 
Novi vid industrijalizacije iliti barem jedan od vidova koje sam ja spoznala je industrijalizacija engleskog jezika.  Grana industrije stara 20tak godina, učimo decu engleski, da bi, jednoga dana naša deca mogla zaplovili u obećanu zemlju. I to je tako, svedok sam toj pojavi.

A kako to ustvari izgleda?
Belac si. Znaš se sporazumeti. Evo ti posao. Predaješ deci engleski 50h mesečno, a za to dobiješ 1000$. Vijetnamske učiteljice koje pri tome zarađuju 250 tih istih papirnih novčanica, pripreme čas, daju ti materijal, ti samo treba da se pojaviš i ispravljaš decu u izgovoru. I za to te plaćaju? A ti ustvari ne radiš ništa, osim što jedeš svoju sopstvenu džigericu, zbog nepravde, nerazumevanja...
Učimo. Pet do osam reči dnevno. Jedna pjesmica, tri igre i ti si održala čas. A kad ih priupitaš nešto sa obrnutim redosledom reči, oni ne razumeju, i opet se nerviraš jer ova deca apsolutno ne razmišlja, izgovaraju naučeno, štreberi što se kaže u nas mislećima.
Drugi deo problema je u igrama. Njihova politika je da pobedniku daš neku samolepljivu sličicu. Moja politika je da su svi pobednici koji odgovore tačno. I upravo to se i desilo, pokušala sam da ispratim pravila, dečko se rasplakao, i onda sam raskinula ugovor sa pravilima. Kod mene su svi pobednici.
Deca su po prirodi nestašna. Ima časova gde se po prozorima penju, tu radim sa pojedincima. Ima i časova gde galamu ne možemo smiriti, tu se nadjačavam sa njima, a mali broj je onih koji su ustvari tu da nauče, pubertetlije uglavnom.
I tako, to funkcionira. Da ih menjaš ne možeš, ni odrasli na promjene spremni nisu. Da im zameraš,ne razumeju. Pustiš. Tu si da izigravaš Belog čarobnjaka i pomiri se stim. 

Sprdnja... 


Svet je čudna pojava... 

Vietnam 2017
Irena