недеља, 16. август 2015.

La Vendange



Pre 3 godine pronasla sam posao,koji mi odgovara, od cega mogu da opstanem i zivim bilo gde na planeti,slobodna i zadovoljna. Posao koji se desava u prirodi, gde nikada nisi na istom mestu, gde uzivas u Francuskim krajolicima, plantazama grozdja, Suncu, otvorenom nebu, divnim ljudima, pesmi, pricama, snovima, gde si okruzen divnim energijama, osmesima i slatkim bolovima u ledjima,koji su sastavni deo posla,ali sve to prodje,sve te to ojaca,psihicki,fizicki i materijalno...
Mon Ami Phillip

Pocelo je slucajno, bila sam u Grckoj gde mi je jedna divna dusa otkrila tajnu Francuskih vinograda. Dobila sam od  nje direkcije gde i kako to sve ide, spakovala sam ranac i krenula, sa puno vere da cu da se snadjem. Naravno, kako nisam imala dovoljno informacija,samo mesto desavanja i mesec septembar,ja sam stigla 20dana pred pocetak berbe. I tu pocinje sve....Odmah sam se upoznala sa svim pankerima koji su takodje pristigli pre roka i druzenje pocinje. Oni La Vendange vide kao festival na ulicama,pokraj zeljeznicke stanice, uz mnogo prica,osmeha i naravno alkohola. To je okupljanje beraca razlicitih strana, svi putnici, svi drugaciji smesni,zabavni, otvoreni,iskreni. Tu sam stekla mnogo divnih prijatelja sa svih strana sveta. I taj uvod u posao je divno iskustvo, okupljanje, muzika, jedinstvo. Svi smo tu ovih par dana najbolji prijatelji, nas devojke momci cuvaju kao malo vode na dlanu, a moje ime niko ne zna jer su mi dali novo - Janis Joplin. 
Kraj radnog dana 

I taman kada ti se ovi dani pretvore u pakao,jer pristignu i mnogi totalno polupani, negativnom energijom vodjeni, onako sto bi rekli klosari strasni, pocinje rad. Svako odlazi na svoju stranu, u svoju patronu, zagrljaji i rastanci,do sledece godine prijatelju dragi.....

Nova poznanstva krecu. Ekipa od 15-20 mladih i starih krece sa radom. Upoznavanje prvo vece, ali ne dugo, jer ustati treba i krenuti na polja. Ulazimo u kombi, na traktor i kruzenje krece. Prvi minuti su divni,uzivanje. Krave nas gledaju, bele one, i smeju nam se ,jer znaju sta nas ceka. Svi beremo u skladu, slicnog tempa, u parovima,jedan sjedne strane reda,a drugi sa druge. I tako 4 sata prepodne, 4 popodne, svaki dan igra je pocela. Pesmom bolove ubijamo, i glasno svi zajedno pevamo dok radimo - ko vec peva. Neki nam se naravno smejuse,ali svakako je to motivaciona muzika tako da neka ne zamere ( every little cell in my body is happy, every little cell in my body is well. I am so glad every little cell in my body is happy and well) - mada smo svi u strasnim bolovima.
bele krave


 Dani se pretvore u jedno te isto, ides,beres i pocines da sanjas grozdje. Grozdjane nocne more. Negde na polovini krece psihicka kriza,ja ne mogu, sve me boli, tesko je, boli me bol. Ali svakodnevno nakon berbe tu je divna vecera i naravno druzenje i vina,vina puno vina. U Francuskoj vazi ne pisano pravilo " Kada mislis da nema vise, UVEK ima jos" :D I tako se druzimo, zanimljivi ljudi razlicitih strana, razmenjujemo iskustva putovanja i pravimo "planove" kako potrositi zaradjen novac, gde prezimiti - masta moze svasta.

I dodje i kraj svega,kada vec pomislis da kraja nema. Sreca, gadjamo se sa grozdjem i svi su presretni. Gazde naprave zurku, daju nam sampanjac i vina. Pricamo sa njima i oni su nam zahvalni sto smo bili i ove godine i pomogli im da oberemo ono sto su oni cele godine radili. 
negde u vinogradima

Rastanci - vidimo se sledece godine dragi ljudi. Sa osmehom na licu, krecemo dalje, mi najizdrzljiviji na sledecu berbu,pa sledecu,pa sledecu. Oko dva meseca kruzim po vinogradima Francuske i Svicarske. I sve te price koje slusam, nova poznanstva, novi krajevi, novi osmesi cine posao laksim. Jer znamo da sve to prolazi, a ova vrsta posla ojacava telo i duh. Ipak si na vazduhu,pa ti je nekako lakse, jer radis za majku prirodu,ne samo za gazdu. Majka nam je podarila grozdje ja barem tako motivisem sebe,jer ne volim da imam gazdu niti ga time smatram i sa svakim se maksimalno zezam,tim pre sto ih nista ne razumem.
Obrano grozdje spremno za preradu

Dva meseca prodje brzo i sve se zavrsi kada ti ponestane snage. Naredne dve do tri nedelje oporavljas kosti i celo telo i onda sve prodje. Imas jedno divno iskustvo iza sebe, nove prijatelje i price. I zbog svega toga vredi otici u Francusku i biti sa starim i novim drugarima. Mon ami <3



Нема коментара:

Постави коментар